Hronični bronhitis karakteriše hronično ili ponavljano povećanje
sekrecije traheobronhijalne sluzi dovoljno da izazove kašalj i
iskašljavanje najmanje tri meseca godišnje tokom dve uzastopne godine,
kada se isključe drugi plućni i srčani uzroci kašlja i iskašljavanja.
Prema prihvaćenoj klasifikaciji, postoje tri oblika ove bolesti:
- obični hronični bronhitis (Bronchitis chronica simplex) u kome je iskašljani sadržaj sluzav
- hronični mukopurulentni bronhitis (Bronchitis chronica mucopurulenta)
koji se karakteriše trajnim ili ponavljanim iskašljavanjem purulentnog
ispljuvka u bolesnika koji nemaju bronhiektazije
- konačno, u
evoluciji hroničnog bronhitisa dolazi do pojave opstrukcije protoku
vazduha kroz disajne puteve i tada je reč o hroničnom opstruktivnom
bronhitisu (Bronchitis chronica obstructiva)
Učestalost
Učestalost
hroničnog bronhitisa nije pouzdano utvrđena. Smatra se da 20-25%
odraslih osoba muškog pola ima hronični bronhitis, tako da u SAD boluje
12,5 miliona odraslih muškaraca. Hronični bronhitis češći je medu
radnicima izloženim profesionalnim neorganskim i organskim prašinama ili
štetnim gasovima.
Epidemiološka istraživanja su pokazala brže
opadanje plućne funkcije kod radnika u rudnicima, livnicama i
predionicama pamuka, naročito ako puše. Osobe muškog pola, nezavisno od
pušačke navike, imaju veću prevalencu respiratomih simptoma od osoba
ženskog pola. Starost je značajan faktor rizika, verovatno zbog
kumulativne prirode oštećenja pluća pušenjem. Duži život i smanjena
smrtnost zbog kardiovaskulamih bolesti doprinose povećanju broja
obolelih od ovog oboljena.
Simptomi
Bolest
se u početku manifestuje ponavljanim napadima produktivnog kašlja,
obično posle ,, prehlade“ tokom zimskih meseci. Tegobe se postepeno
pogoršavaju, iz godine u godinu duže traju, dok kašalj nije prisutan
skoro cele godine. Bolesnici su obično osobe u petoj deceniji ili
stariji, većinom su pušači (najmanje 20 cigareta dnevno 20 godina ili
duže).
Sledeći simptom je osećaj nedostatka vazduha (dispnoja),
teskoba u grudima i zviždanje (vizing), naročito u jutamjim satima, pre
nego što kašljem izbace sekret. Ispljuvak je oskudan, sluzav ili gust, a
povremeno prožet krvlju (hemoptizije), zbog erozija sluznice. Gnojav
traheobronhijalni sekret indikator je bakterijske infekcije, koja je
česta kod ovih bolesnika. Osećaj nedostatka vazduha posledica je
suženosti disajnih puteva, koja se odražava na protok vazduha i
pogoršava se za vreme infekcija, prekomemog pušenja cigareta i
nepovoljnih atmosferskih prilika. Klinički prepoznatljivu opstrukciju
strujanja vazduha nemaju svi oboleli, ali kadaje prisutna, u velikoj
meri pogoršava prognozu bolesti. Bolesnici sa hroničnim bronhitisom
često su gojazni i imaju cijanozu.
Lečenje
U
lečenju hronične opstrukcijske bolesti pluća postoji određena
metodologija rada i principi izbora lekova i metoda lečenja. Pre svega,
neophodnoje postaviti tačnu dijagnozu osnovne bolesti, zatim utvrditi da
li je bolest u stabilnom stanju ili akutnom pogoršanju, otkriti uzrok
pogoršanja, postoje li prateće komplikacije (pneumotoraks, pneumonija,
plućna embolija i sl.), ima li pridruženih bolesti, i proceniti stepen
oštećenja plućne funkcije (spirometrijsko ispitivanje, merenje otpora,
telesna pletizmografija, difuzijski kapacitet, određivanje
respiracijskih gasova u arterijskoj krvi i sl.).
Tek nakon
detaljnog pregleda i ispitivanja pristupa se medikamentnom i drugim
oblicima lečenja. Osnovni ciljevi lečenja su otkrivanje simptoma i
ponavljanih pogoršanja, očuvanje optimalne funkcije pluća kako u
neposrednoj tako i u udaljenoj perspektivi, poboljšanje aktivnosti
vezanih za svakodnevni život i popravljanje kvaliteta života. Međutim,
malo je terapijskih opcija za koje je utvrđeno da sprečavaju nastanak
hronišnog bronhitisa ili usporavaju gubitak plućne funkcije. Zbog toga,
osnovna preventivna mera ostaje borba protiv pušenja. Upotreba
bronhodilatatora dovodi do popuštanja spazma bronhija, što za posledicu
ima povećanje protoka vazduha kroz disajne puteve i smanjenje osećaja
dispnoje.