Ezofagitis >>>

Ezofagitis je zapaljenje sluzokože jednjaka izazvano delovanjem raznih uzročnika: infektivnim, hemijskim i mehaničkim, kao i peptičkim.

Uzrok nastanka

Kao infektivni uzročnici upalu jednjaka mogu izazvati: bakterije (gram pozitivni bacili, u toku šarlaha, erizipela, difterije, trbušnog tifusa, kolere i dr.), virusi (herpes simpleks, citomegalo, herpes zoster), gljivice (kod bolesnika sa smanjenom odbrambenom sposobnošću organizma u toku raznih oboljenja kao što su dijabetes, postoperacinoni periodi, maligna oboljenja, sida) i paraziti. Hemijski uzročnici mogu biti jake kiseline (sumporna, azotna, sirćetna, hlorovodonična) i baze (kamena soda) unete spolja, ili unutrašnji sekreti želuca, pankreasni sok. Mehanička oštećenja mogu nastati dejstvom stranih tela uneti zadesno ili namerno, ili fizičkim dejstvom pretoplih ili previše hladnih napitaka i jela.


Klinička slika

U zavisnosti od količine štetnog agensa, njegovog aktivnog svojstva, vremena delovanja, kao i ranije nastale promene u jednjaku klinička slika biće slabije ili jače izražena. Simptomi su najčešće u vidu disfagije ( poremećaj gutanja) raznog intenziteta, sa pojačavanjem u toku uzimanja hrane, praćena bolom koji se propagira, hipersalivacijom ( pojačano lučenje pljuvačke).


Komplikacije

Mogu nastati jake stenoze jednjaka u pojedinim delovima ili celom dužinom, krvarenja iz nastalih lezija koja mogu biti i masivna sa pojavom kolapsa i šoka i koja mogu da dovedu do fatalnog završetka, perforacije i izlivanja sadržaja u medijastinum (sredogruđe) ili u trbušnu duplju ili nastajanje fistule sa trahejom, bronhima i velikim krvnim sudovima.


Dijagnoza

Postavlja se na osnovu anamneze, endoskopskog nalaza, uzimanja uzoraka sadržaja iz lumena jednjaka, bakteriološkog i virusološkog pregleda.


Lečenje

Zavisi od uzročnika. Ako se radi o bakterijama i virusima leči se antibioticima. Ako se radi o hemijskim činiocima treba sprovesti ispiranje želuca i jednjaka fiziološkim rastvorom, mlekom i dati antišok terapiju, uz spazmolitike i analgetike, transfuzijama ako se radi o većem krvarenju. Uvodi se nazogastrična sonda preko koje se daju hranljive materije. Kasnije se sprovodi lečenje dilatatorima ili hirurško ako se radi o perforaciji i krvarenju koje se ne može zaustaviti lekovima. Dijeteska ishrana bez teško svarljivih sastojaka i bez čvrstih ostataka.