Autoimuni pluriglandularni sindrom I

Autoimuni pluriglandularni sindrom predstavlja adrenalnu insuficijenciju udruženu sa
mukokutanom kandidijazom i hipoparatireoidizmom.

Uzrok nastanka

Smatra se da se ovaj sindrom nasleđuje autozomno-recesivno. Dokazana je i imunološka priroda oboljenja pojavom antiadrenalnih i antiparatireoidnih antitela.

Klinička slika

Autoimuni pluriglandularni sindrom tip I se pojavljuje najčešće u dečjem uzrastu. Prvi klinički znaci su pojava mukokutane kandidijaze udružene se hipoparatireoidizmom, dok se adrenalna insuficijencija javlja mnogo kasnije. Pored toga nije isključena pojava nekih drugih pratećih
oboljenja – alopecije, malapsorpcije, insuficijencije gonada, perniciozne anemije, hroničnog
aktivnog hepatitisa, oboljenja štitaste žlezde i insulin zavisnog dijabetesa.

Dijagnoza

Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, obejktivnog pregleda,
imunološko-laboratorijske dijagnostike, radiološkh nalaza.

Lečenje

Terapija je kompleksna i zavisi od simptomatologije i oboljenja koja se javljaju u sklopu
sindroma. Svaki vid terapije može komplikovati prisutna malapsorpcija.