Hronični pankreatitis je hronični zapaljenski proces u pankreasu,
koji dovodi do uništenja egzokrinog tkiva. Ovakvo stanje dovodi do
progresivnog propadanja žlezde sa znakovima poremećaja funkcije
izlučivanja.
Uzrok nastanka
Jedan od
najčešćih uzročnika hroničnog pankreatitisa je alkoholizam, u odraslih,
a u dece cistična fibroza. U nerazvijenim delovima sveta teška
proteinska malnutricija je dominantni uzrok razvoja hroničnog
pankreatitisa. U SAD više od 25% odraslih sa hroničnim pankreatitisom
nema poznatu etiologiju bolesti; oni imaju idiopatski hronični
pankreatitis. Hronični pankreatitis je češći kod muškaraca nego kod
žena.
Simptomi
Hronični pankreatitis
se može ispoljiti simptomima koji postoje i u akutnom pankreatitisu.
Natanak bolnih senzacija je nedovoljno objašnjen. Bol je stalna,
prostire se duboko u stomak i pojačava se sa konzumacijom alkoholnih
pića ili ,,teške“ hrane (bogate mastima). Najintenzivnija je u gornjem
abdomenu, može trajati satima ili danima, da bi se na kraju pretvorila u
stalnu, može se širiti i na leđa. Gubitak u telesnoj težini, izmenjena
stolica i neki drugi simptomi koji prate malapsorpciju (maldigestiju)
česti su kod hroničnog pankreatitisa. Međutim, klinički znaci nedostatka
liposolubilnih vitamina (A, D, E i K) veoma su retki. Fizički znaci u
ovih pacijenata nisu impresivni, odnosno postoji disparitet izmeđujačine
bolova i subjektivnih smetnji i malobrojnosti fizičkih nalaza. Nivo
semmske amilaze i lipaze najčešće nije povišen. Klinička potvrda
hroničnog pankreatitisa se ogleda u postojanju tri znaka: kalcifikacije u
pankreasu, steatoreja i diabetes mellitus potvrđuju dijagnozu hroničnog
pankreatitisa i egzokrine insuficijencije pankreasa. Potpuno sigurni
znak hroničnog pankreatitisa je oštećenje 90% plemenitog tkiva ove
žlezde.
Dijagnoza
Dijagnoza se može
postaviti serološkim utvrđivanjem prisustva uvećanja lipaze, amilaze i
smnjenja nivoa tripsina. Test masti u stolici ukazuje na masne stolice.
Dijagnostičkim postupcima, poput kompjuterske tomografije (CT) i
abdominalnim ultrazvukom, takođe se efikasno utvrđuje postojanje
hroničnog pankreatitisa. Radiografski znak hroničnog pankreatitisa je
prisustvo razbacanih kalcifikacija kroz pankreas.
Lečenje
Terapija
hroničnog pankreatitisa usmerena je tako da se smanje bolovi i znaci
maldigestije. Pacijenti sa učestalim napadima bolova tretiraju se kao
oni sa akutnim pankreatitisom. Pacijenti sa ozbiljnim i stalnim bolovima
moraju u potpunosti da izbace alkoholna pića i obroke bogate mastima.
Tretman malapsorpcije (maldigestije) obavlja se supstitucijom
pankreasnim enzimima. Dijareja i steatoreja se obično ublaže. Prosečnom
pacijentu potrebno je najčešće davati 3-8 tableta, potentnih enzimskih
preparata, uz svaki obrok i pred spavanje.
Blokatori H2
receptora se preporučuju kao efikasna dodatna terapija, kao i natrijum –
bikarbonat, uz obrok. Antacidi koji sadrže kalcijum-karbonat ili
magnezijum hidroksid nisu efikasni i mogu povećati steatoreje. Lekari
najčešće savetuju uvođenje higijensko – dijetetskog režima, unos hrane
bogate vitaminima, prestanak konzumacije alkohola i supstanci bogatih
kofeinom, kontrolu koncentracije glukoze u krvi davanjem insulina.
Ponekad je potreban i hirurški zahvat. Kod uznapredovalih slučajeva
uklanja se deo ili čitava gušterača. Ovo je teška bolest zbog koje može
doći do invaliditeta. Ishod je obično bolji ako se prestane sa
konzumiranjem alkoholnih pića.