Hronična limfocitna leukemija je hronično maligno
limfoproliferativno oboljenje koje nastaje zbog monoklonske
proliferacije i akumulacije limfocita u kostnoj srži, perifernoj krvi,
slezini, limfnim žlezdama, jetri i drugim organima.
Učestalost
Četvrtina
svih leukemija je rezervisana za hroničnu limfocitnu leukemiju, a osobe
koje najčešće oboljevaju imaju preko 50 godina, a izuzetno retko ispod
30 godina života.
Uzrok nastanka
Uzrok
nastanka limfocitne hronične leukemije nije poznat. Nije utvrđena
povezanost sa zračenjem, karcinogenim hemikalijama ili virusima. U 50%
bolesnika nalaze se hromosomske anomalije, najčešće trisomija hromosoma
12. U nastanku ove leukemije ulogu imaju genski faktori. Porodična
sklonost za HLL dokazuje pojava bolesti u blizanaca, zatim pojava
bolesti u više članova porodice.
Simtomi
Bolest
u većine bolesnika počinje neprimetno, postepenim otokom limfnih
žlezda, koje su bezbolne i međusobno se ne slivaju. U 25% bolesnika, u
kojih ne postoji uvećanje limfnih žlezda, bolest se slučajno otkriva pri
rutinskom pregledu krvne slike. Simptomi i znaci HLL nastaju zbog
tkivne infiltracije limfocitima, citopenija u perifemoj krvi i imune
supresije. Bolesnici mogu imati simptome i znake hemolizne anemije,
trombocitopenije ili učestale infekcije. Česte infekcije respiracionog
trakta mogu biti prva manifestacija bolesti, međutim, daleko najćešće
bolesnik sam otkriva uvećane limfne žlezde. HLL može da se ispolji
hemoragijskim sindromom (ućestalo krvarenje), ali u manjeg broja
bolesnika. Hemoragijski sindrom se češće javlja u odmaklom stadijumu
bolesti, a nastaje zbog trombocitopenije (smanjen broj trombocita), koja
je tada najčešće multifaktorijalna. Bakterijske i gljivične infekcije
su česte u kasnijim stadijumima bolesti zbog deficita imuniteta i
neutropenije (zbog infiltracije kostne srži limfocitima, hemioterapije
ili uvećanja slezine). Često se javlja virusna infekcija, herpes zoster,
koji može u nekih bolesnika da bude prvi znak bolesti. Fizičkim
pregledom nalazi se karakteristično simetrično uvećanje limfnih žlezda.
Uvećane limfne žlezde nisu bolne, mekane su konzistencije, pojedinačne i
obično se palpiraju na vratu, u pazušnoj jami i u preponskom predelu.
Mogu se naći znaci anemije. Uvećanje slezine i jetre javljaju se u
kasnijim stadijumima bolesti.
Dijagnoza
Dijagnozu
bolesti nije teško utvrditi kad u perifernoj krvi postoji veliki broj
malih, ponekad atipičnih limfocita, sistemsko uvećanje limfnih žlezda i
uvećana slezina.
Lečenje
Lečenje je
potrebno ako postoje znaci insuficijencije kostne srži, ako uvećane
limfne žlezde vrše kompresiju na okolne organe, ako postoji
splenomegalija sa hipersplenizmom i u slučaju autoimune hemolizne
anemije i trombocitopenije. U terapiji HLL u poslednje vreme sa uspehom
se primenjuje analog nukleozida fludarabin u dozi od 25-30 mg/m2
intravenski, tokom 5 dana, u mesečnim ciklusima. Daje se ukupno 6 takvih
ciklusa. Terapijski odgovor (parcijalna i kompletna remisija) postiže
se kod 48-58% bolesnika prethodno lečenih dmgim citostaticima. Kod
bolesnika kod kojih se ova terapija primenjuje kao prva terapija,
terapijski odgovor je bolji i iznosi čak 70%. Fludarabin je i vrlo
toksičan citostatik koji dovodi do mijelosupresije i posledičnih
infekcija. Primenom anti-CD52 monoklonskog antitela terapijski odgovor
može se postići kod većine bolesnika koji su ranije lečeni citostaticima
i kortikosteroidima. Bolesnici sa znacima insuficijencije kostne srži
leče se prednisolonom da bi se popravio nivo hemoglobina, broj
trombocita i neutrofila. Kortikosteroidi su indikovani i u slučaju
autoimune hemolizne anemije i trombocitopenije. Citostatski lekovi,
hlorambucil ili leukeran smanjuju broj limfocita i uvećane limfne
žlezde.