Glavni katjon ekstraćelijske tečnosti je natrijum. Koncentracija
natrijuma u serumu je jedan od glavnih faktora koji određuje osmolalnost
ekstraćelijske tečnosti i uz određivanje telesne težine, može se
koristiti u dijagnostici poremećaja vodenog bilansa. Hiponatrijemija se
definiše kao sniženje natrijuma u serumu ispod 130 mmol/L.
Uzrok nastanka
Hiponatrijemija
nastaje kao rezultat primarnog gubitka soli i/ili dobijanja viška
tečnosti. Javlja se kod prekomernog povraćanja i proliva, gubitka soli
preko bubrega u tubulointersticijumskim bolestima bubrega i adrenalnoj
insuficijenciji, kao i kod prekomerne primene diuretika.
Hiponatrijemijom je praćeno i zadržavanje tečnosti u srčanoj
insuficijenciji, nefrotskom sindromu i cirozi jetre.
Klinička slika
Hiponatrijemija
se ne manifestuje dok natrijum u serumu ne padne ispod 120 mmol/L.
Inicijalni simptomi su nauzeja (mučnina), letargija, grčevi u mišićima
koji mogu da progrediraju u produžene napade grčeva, i komu. Simptomi
uglavnom ne koreliraju sa stepenom hiponatrijemije već sa brzinom kojom
je snižen osmolalitet. Ukoliko se hipernatrijemija ne koriguje može doći
do trajnog oštećenja nervnog sistema.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike i određivanjem serumskog natrijuma.
Lečenje
Hiponatrijemija
se koriguje lečenjem uzroka, a natrijum se nadoknađuje izotoničnim
rastvorom natrijumhlorida (fiziološki rastvor).