Uzroci hiperpigmentacije mogu biti spoljašnji i unutrašnji.
Spoljašnji
uzroci: izlaganje suncu, odnosno ultraljubičastom zračenju, hemikalije:
betaksolol, minociklin, estrogen, losioni sa selen-sulfidom, kinidin,
progesteron
Unutrašnji uzroci: nasleđe: osobe sa tamnijom kožom
imaju veću sklonost razvoja hiperpigmentacija, bolesti: najčešća je
hiperpigmentacija nakon upale, npr. nakon akni. Ostale bolesti koje
uzrokuju hiperpigmentaciju su: seboroična keratoza, achantosis nigricans
– ova pigmentacija često je povezana s tumorima, a može biti povezana i
sa akromegalijom, Cushingovim sindromom, policističnom bolesti jajnika
ili sa dijabetesom, lentigo, melanocitni nevus (mladež) i melanom –
nastaju zbog proliferacije pigmentnih ćelija, melanocita,
Peutz-Jeghersov sindrom, Adisonova bolest, leopard sindrom, lamb
sindrom, efelidi, pege boje bele kafe, često u vezi s neurofibromatozom i
Albright sindromom, Nelsonov sindrom, ACTH sindrom, Porphyria cutanea
tarda, hemohromatoza, deficit vitamina B12, deficit folne kiseline,
pelagra, loša apsorpcija, Whippleova bolest, bilijarna ciroza,
sklerodermija.
Klinička slika nekih hiperpigmentacija
Efelides:
nasledni poremećaj, javlja se kod dece, ispoljava se veliki brojem
malih makula smeđe illi braon boje na koži lica al ii na drugim
fotoeksponiranim delovima tela. U proleće i leto promene su
intenzivnije, tokom starenja iščezavaju.
Peutz-Jeghersov
sindrom: pigmentne promene su veoma slične efelidima ali se mogu naći i
na fotoneeksponiranim delovima kože, na usnama u sluzokoži usne duplje.
Kožne promene su udružene sa intestinalnom polipozom što može dovoditi
do abdominalnih tegoba u vidu bolova usled okluzija.
Xeroderma
pigmentosum: počinje rano u detinjstvu, već pri prvom izlaganju suncu.
Promene su lokalizovane na otkrivenim delovima kože (lice, vrat,
otkriveni delovi ekstremiteta) ali i na sluzokoži usne duplje što
ukazuje da pojavi promena ne doprinose samo UV zraci. Postoje polimorfne
promene u vidu mrlja crvenkaste, žućkaste ili mrke boje, ali ima i
depigmentovanih plaža. U toku evolucije mogu da nastaju dublje erozije i
ulceracije, veoma ružni ožiljci a moguća je i pojava kožnih karcinoma.
Bolesnici su veoma neotporni na infekcije, te je čest letalni ishod
najkasnije do puberteta.
Chloasma: hiperpigmentacije kože lica, ređe vrata, najčešće kod trudnica u drugoj polovini trudnoće, ređe kod menopauze.
Dijagnoza
Nakon
što se primeti pojačana pigmentacija određenih delova kože, potrebno je
posetiti specijalistu za kožne bolesti (dermatolog) koji će nakon
pregleda, utvrđivanja tipa kože i procene dubine pigmentacije,
predložiti najprikladniji način lečenja za svakog pacijenta.
Lečenje
Kad
je poznata, leči se osnovna bolest koja je uzrokovala
hiperpigmentaciju. Lekovi koji je uzrokuju, prestaju se uzimati.
Potrebno je ograničiti izlaganje suncu i posete solarijumu.
Tradicionalni
lek za hiperpigmentaciju je hidrokinon zatim azelaična kiselina,
lokalni vitamin A (tretinoin), kortikosteroidi, alfa hidroksi kiseline,
tečni azot, laseri, kozmetički preparati-različiti puderi i korektori.