Herpes simplex virus spada u rod Simplexvirusa, a u porodicu
Herpesviridae. Genom čini dvolančana DNK sa terminalnim ponavljajućim
sekvencama. Omotač je troslojan. Replikuje se u jedru, ćeliju napušta
lizom ili egzocitozom.
Put prenošenja
Rezervoar
infekcije je čovek. HSV se prenosi direktnim kontaktom sa aktivnim
lezijama ili sa asimptomatskim kliconošom, pri čemu je prenošenje češće
sa aktivnih lezija. Tip 1 ovog virusa se uglavnom prenosi oralnim
sekretom, a tip 2 genitalnim sekretom. Osoba s genitalnim herpesom može
zaraziti partnera i tokom oralnog seksualnog odnosa. Virus se retko
prenosi predmetima kao što su wc šolja, tuš ili kada. Zaražena trudnica
može preneti virus detetu za vreme trudnoće ili tokom porođaja.
Patološki (medicinski) značaj
Akutni
herpetični gingivostomatitis i faringitis – najčešća klinička
manifestacija prve epizode HSV 1 i prvenstveno se javlja kod dece i
adolescenata. Inkubacija iznosi 2-12 dana, a sama bolest 2-3 nedelje.
Počinje naglo sa groznicom, temperaturom, malaksalošću, bolovima u
mišićima, bolom u predelu usne šupljine i uvećanjem vratnih limfnih
žlezdi. Istovremeno se javljaju vezikulozne (plikovi) promene na tvrdom i
mekom nepcu, sluzokoži obraza, desnima, jeziku i podu usne duplje.
Promene se mogu proširiti i na usne i lice. Vezikulozne promene brzo
prelaze u plitke ulceracije koje pri dodiru krvare i praćene su veoma
intezivnim bolom. Kod imunosupresivnih pacijenata, uključujući i one sa
sidom može da dođe do teškog zapaljenja mukoze.
Keratokonjuktivitis
– čest je uzrok kornealnog slepila. Počinje naglo sa pojavom bola,
zamućenjem vida, hemozama, konjunktivitisom i karakterističnim lezijama
na rožnjači.
Horioretinitis (zapaljenje sudovnjače i mrežnjače) –
javlja se kod novorođenčadi i HIV pozitivnih pacijenata, obično kao
manifestacije diseminovane (raširene) infekcije. Promene traju oko 2-3
nedelje i najčešće prolaze bez sekvela.
Kožni herpes – najčešće
se javlja na donjoj usni, mada se promene mogu proširiti i na nos,
obraze, uši, vrat, grudni koš i šake. Na mestu gde će se javiti erupcija
vezikuloznih promena javljaju se prodromalni simptomi u vidu svraba ili
bola. Promene se povlače tokom 8-10 dana. Kod imunokompromitovanih
osoba promene zahvataju i sluzokožu.
Herpetični panaricijum
(prišt na prstu) karakteriše nagao početak sa otokom, crvenilom i bolnom
osetljivošću zahvaćenog prsta a nastaje nakon direktne inokulacije.
Genitalni
herpes – karakteriše se izbijanjem malih, obično bolnih mehura na
površini kože i sluznica. Spada u najraširenije polno prenosive bolesti
na svetu. Mnoge osobe ne znaju da boluju od genitalnog herpesa jer
nikada nisu imale simptome ili ne prepoznaju simptome kada ih imaju.
Kada se osoba prvi put zarazi, simptomi se najčešće pojavljuju unutar
2-10 dana. Ove prve epizode simptoma obično traju 2-3 nedelje.
Rani
simptomi izbijanja genitalnog herpesa uključuju: svrab ili osećaj
pečenja genitalnog ili analnog područja, bolove u nogama, genitalijama
ili u glutalnoj regiji, iscedak iz vagine, osećaj pritiska u trbuhu.
Posle nekoliko dana pojavljuju se ranice na mestu gde je virus ušao u
telo, kao npr. na usnama, u ustima, na penisu, stidnici, otvoru debelog
creva. Takođe se mogu pojaviti unutar vagine i na vratu materice ili u
mokraćnoj cevi kod oba pola.
Najpre se javljaju male crvene papule,
razvijaju se u mehure i posle toga pucaju i nastaju bolne otvorene rane.
Nakon nekoliko dana rane zarastaju krastama i prolaze bez ostavljanja
ožiljaka. Drugi simptomi koji se mogu javiti tokom prve epizode simptoma
mogu biti: povišena telesna temperatura, glavobolja, bolovi u mišićima,
bolno ili otežano mokrenje, vaginalni iscedak i otečene limfne žlezde u
preponskom području.
Osoba zaražena s HSV 1 i/ili 2 verovatno
će imati ponavljano izbijanje simptoma s vremena na vreme. Kada se virus
ponovno aktivira, putuje uzduž nerava u kožu gde stvara još više virusa
u blizini mesta prve infekcije. Tu se obično javljaju nove kožne
promene. Nakon prvog izbijanja kožnih promena, sledeća izbijanja su
obično blaža i traju otprilike nedelju dana. Neke osobe imaju samo jedan
ili dva izbijanja tokom celog života, a druge nekoliko puta godišnje.
Ako
žena prvu epizodu genitalnog herpesa ima tokom trudnoće, može preneti
virus nerođenom detetu i može roditi nedonošče. Deca zaražena herpes
virusom mogu umreti ili biti teško oštećenih nerava, mozga, kože, očiju.
Dijagnoza
Izoluje
se iz herpetičnih lezija, ispljuvka, brisa nazofarinksa, likvora, brisa
oka, amnionske tečnosti. Dokazuje se serološkim metoda ( ELISA,
indirektna imunoflorescenca, PCR).
Lečenje
Promene
se peru blagim dezinficijensima, blagim rastvorom kalijumpermanganata,
rastvorom borne kiseline. Za lečenje HSV infekcije lek izbora je
aciklovir a indikacije za lečenje su simptomatski oblici primarnih i
rekurentnih infekcija.
Antivirusni lekovi koji se koriste za
ublažavanje simptoma genitalnog herpesa su: Aciklovir za prve i/ili
kasnije epizode kožnih promena genitalnog herpesa; Famciklovir za
kasnije epizode genitalnog herpesa i pomaže u prevenciji recidiva,
Valciklovir za kasnije epizode genitalnog herpesa. Ukoliko se deca
rođena s herpesom odmah leče aciklovirom, povećavaju se mogućnosti
ozdravljenja
Inficirana područja treba održavati čistim i suvim
kako bi se sprečila zaraza otvorenih rana drugim mikroorganizmima, ne
dirati kožne promene, izbegavati seksualni kontakt od trenutka kad se
prvi put osete simptomi dok kožne promene skroz ne nestanu, a to znači
dok kraste ne otpadnu i pojavi se nova koža na mestu kožnih promena.