Virusni hepatitis D je infektivno oboljenje koje se najčešće javlja uz već postojeći hepatitis B.
Uzrok nastanka
Virus
hepatitisa D (VHD) pripada nepotpunim virusima. Sastoji se od RNK
čestice koja je kružna i jednostrukog lanca. Omotač dobija od virusa
hepatitisa B i tek tada postaje potpun virus koji može da izazove
oštećenje jetre. Nema infekcije VHD bez infekcije VHB.
Prenosi
se putem krvi , ređe polnim odnosom. Postoje dva modela prenošenja VHD:
simultana infekcija (koinfekcija) sa VHB koja može nastati kod primaoca
krvi i krvnih produkata kao i kod intravenoznih narkomana. Davaoc ima i
VHB i VHD infekciju te primaoc dobija isovremeno dve infekcije. Drugi
način jeVHD superinfekcija – često se sreće kod intravenoznih narkomana
koji su VHB pozitivni.
Klinička slika
Bolest
se može javiti u jednom od tri oblika: kao rapidni progresivni
hepatitis koji unutar 1 do 2 godine dovodi do ciroze, kao podmukla
bolest koja uzrokuje oskudne simptome, ali rezultuje cirozom unutar 10
do 15 godina , i kao neprogresivna bolest koje završava kao neaktivno
stanje virusonoštva.
Inkubacija je od 15-70 dana. VHD i VHB koinfekcija daje kliničku sliku sličnu kliničkoj slici kod akutne VHB infekcije.
Klinička slika akutne HBV infekcije prolazi kroz tri faze: preikterusna, ikterusna i rekonvalescentna.
Period
inkubacije kod ove bolesti iznosi 40-180 dana. Preikterusna faza
nastaje nakon inkubacionog perioda i javljaju se sledeći simptomi u vidu
malaksalosti, brzog zamaranja, glavobolje, osećaje težine u stomaku,
mučnine, nagona na povraćanje, povraćanja, slabog apetita, bola pod
desnim rebarnim lukom i učestalih vodenastih stolica, povišene
temperature koja može biti niskih ili visokih vrednosti do 40,
glavobolje, bolova u mišićima i sitnim zglobovima ručja i nožja,
kataralnih promena na gornjim partijama respiratornog trakta,
vrtoglavice, neraspoloženja, smanjene koncentracije.
Jetra je
uvećana za 1-3 cm ispod desnog rebarnog luka. Slezina je ređe uvećana.
Krajem ove faze koja traje od 7 do 10 dana dolazi do promene boje urina,
koji je tamno prebojen i ima „boju piva“.
Ikterusna faza se
odlikuje pojavom ikterusa (žutica). Ikterus se javlja najpre na
sluzokožama, a potom i na koži. Urin je tamno prebojen – ima boju
„tamnog piva“, a stolica je bledo kolorisana. U ovoj fazi dolazi do
smirivanja tegoba iz preikterusne faze i može se reći da je bolesnik
više žut nego bolestan. Hepatomegalija (uvećanje jetre) je i dalje
prisutna. Ova faza bolesti se održava od 10 -15 dana.
Rekonvalescentna
faza se karakteriše odsustvom subjektivnih tegoba, klinički nalaz je
uredan, ali su prisutne patološke vrednosti u testovima funkcionalnog
ispitivanja jetre. Rekonvalenscencija može trajati od nekoliko nedelja
do 6 meseci.
VHD superinfekcija često klinički daje težak,
akutni hepatitis koji ponekada može biti i fatalan. Hronični delta
hepatitis je teška bolest koja je teža od samo VHB hroničnog hepatitisa.
Često hronični oblik prelazi u cirozu jetre.
Dijagnoza
Postavlja
se na osnovu anamneze, kliničke slike, laboratorijskih analiza i
dokazivanja virusa. Dijagnoza VHD je slična sa dijagnozom VHB i VHC:
dokazivanje u serumu pomoću PCR metode, IgM antiHDV antitela je prvi
marker koji je pozitivan 10-15 dana od početka bolesti i IgG antiVHD
antitela stvaraju se od 2-11 nedelje bolesti i dokazuju se ELISA testom.
Lečenje
Leči
se kao i VHB infekcija. Lečenje obolelih od ove bolesti se sastoji od
dijetetskog, posteljnog režima i patogenetske terapije. Najčešće se
medikamentozno primenjuju rekombinantni interferon. Antivirusna terapija
hroničnog hepatitisa D ostaje predmet eksperimentalnih ispitivanja. U
bolesnika sa završnim stadijumom bolesti jetre kao posledicom radi se
transplantacija jetre.
Prevencija se zasniva na prevenciji VHB
infekcije a koja se ogleda u pasivnoj i aktivnoj imunizaciji vakcinom
protiv hepatitisa B.