Izvor ove infekcije je čovek, a najčešći put prenošenja je parenteralni,
putem krvi i krvnih preparata.
Ugrožene su grupe stanovništva sa
rizičnim ponašanjem kao što su intravenozni narkomani, homoseksualci i
promiskuitetne osobe. Moguće je HCV infekciju preneti i vertikalnom
transmisijom sa majke na dete, a ne može se isključiti ni horizontalna,
interfamilijarna ne seksualna transmisija infekcije putem kontakta ili
fekooralna, mada je ona zanemarljiva.
Klinička slika
Klinička
slika HCV infekcije je identična sa kliničkom slikom HBV infekcije.
Inkubacija iznosi od 30-180 dana. Međutim, znatno je veći broj
anikterusnih i asimptomatskih oblika bolesti i retko se javlja tipičan
ikterusni oblik bolesti. Iz tih razloga i zbog pojave hroničnih bolesti
jetre u više od 70% inficiranih HCV infekcija nosi naziv „tihi ubica“.
Često bolesnici nisu svesni bolesti i tek na rutinskim kontrolnim
pregledima otkriva se oštećenje jetre. Hronična HCV infekcija pokazuje
tendenciju prelaska u cirozu jetre i hepatocelularni karcinom jetre.
Dijagnoza
1. Detekcija virusne detekcije RNK PCR metodom u serumu ispitivane osobe.
2. ELISA test radi testiranja seruma na anti HCV antitela.
3. RIBA test radi eliminacije lažno pozitivnih elisa testova.
Lečenje
Terapija
akutne HCV infekcije podrazumeva higijensko-dijetetski režim života,
mirovanja i dijetu. Međutim hronična HCV infekcija se leči alfa 2
rekombinatnim interferonom u dozi od 3 miliona jedinica tri puta
nedeljno tokom 6-12 meseci. Povoljan terapijski odgovor se očekuje kod
oko 20% lečenih bolesnika. Vrše se pokušaji lečenja udružene terapije
rekombinatnim interferonom i Ribavirinom koja pokazuje povoljnije
rezultate u odnosu na samo terapiju interferonom.
Prevencija
Pasivna
imunizacija nije pokazala očekivane rezultate. Vakcina još nije
proizvedena s obzirom na genotipsku varijabilnost VHC. Jedina mera
prevencije je testiranje krvi davaoca krvi i sužavanja indikacija za
primenu krvi i krvnih derivata.