Hepatična encefalopatija predstavlja oboljenje mozga koje nastaje
usled akutne ili hronične hepatičke (jetrene) insuficijencije.
Može biti
endogena (nastaje u akutnoj insuficijencije jetre zbog nekroze
hepatocita, sa velikim procentom fatalnog ishoda) i egzogena (nastaje u
cirozi jetre, bolje je prognoze, sklona recidiviranju – ponovnom
javljanju).
Uzrok nastanka
U cirozi
jetre toksične supstance apsorbovane iz creva, portnim krvotokom
dospevaju u jetru gde se ne odvija detoksikacija i putem brojnih
kolaterala dospevaju u sistemsku cirkulaciju, prolaze krvno-moždanu
barijeru i deluju na centralni nervni sistem. Smatra se da je glavni
činilac za nastanak encefalopatije amonijak, ali i merkaptani, fenol,
masne kiseline kratkog lanca i dr.
U nastanku egzogene hepatične
encefalopatije važnu ulogu imaju precipitirajući faktori kao što su:
masivno gastrointestinalno krvarenje, evakuacija velikih količina
ascitne tečnosti, obilna diureza (količina izlučene mokraće) i
hipokalijemija, povraćanje, proliv, dehidratacija, uzimanje alkohola,
uzimanje sedativa, narkotika, opšta anestezija i hirurški zahvati, hrana
koja sadrži velike količine proteina.
Klinička slika
U prodromalnom stadijumu (I stadijum) dominiraju znaci teškog
oboljenja jetre i manifestna izmena opšteg stanja. Karakteristika ovog
stadijuma su promena ličnosti i oštećenje mentalne funkcije. Bolesnik
postaje zbunjiv, konfuzan, moć rasuđivanja mu opada, povremeno je
potišten, usporen ili euforičan. Postoji ukočenost mišića, bolesnik
menja rukopis, govor.
Preteća koma (II stadijum) – bolesnik je
pri svesti smanjene psihomotorne aktivnosti, dremlljiv. Pojavljuje se
asteriksis – grubi, lepršavi tremor ( podrhtavanje) zglobova šake a može
se uočiti na zatvorenim očnim kapcima i na usnama.
Stupor (III
stadijum) – ispoljeni su znaci depresije centralnog nervnog sistema,
kontakt sa bolesnikom nije uvek ostvarljiv, orijentisanost u vremenu i
prostoru je nesigurna ili izostaje. Bolesnik je omamljen, pospan.
Koma (IV stadijum) – ovaj stadijum predstavlja kulminaciju o težini
dosadašnjih događaja. Bolesnik nema reakcije na bolne nadražaje, ugašeni
su mu refleksi, bez svesti je, duboko diše, dobija se utisak da je u
dubokom snu.
Dijagnoza
Postavljase na osnovu kliničke slike, laboratorijskih analiza (povišene vrednosti amonijaka u serumu), EEG-a.
Lečenje
U
ishrani bolesnika sa hepatičkom encefalopatijom redukuju se ili u
potpunosti isključuju proteini za kratak period akutne faze. U većini
slučajeva indikovana je parenteralna ishrana. Ordinira se neomicin
sulfat i laktuloza. U cilju smanjenja hiperamoniemije i ublažavanja
encefalopatije primenjuju se keto-analozi esencijalnih aminokiselina, a
povoljne efekte ima i flumazenil. U lečenju hepatičke encefalopatije
primenjuju se plazmafereza i hemodijaliza,a za terminalne stadijume
indikovana je transplantacija jetre.