Hemolizne anemije >>>

Hemolizne anemije nastaju zbog povećane destrukcije eritrocita u cirkulaciji. Povećanom razgradnjom eritrocita oslobađa se hemoglobin, a ovaj se dalje metaboliše do bilirubina.

Kada količina slobodnog bilirubina postane veća od funkcionalne sposobnosti jetre da ga izluči u žuč, nastaje hiperbilirubinemija i žutica. Zatim zbog povećanog katabolizma hemoglobina i bilirubina povišena je i količina urobilinogena u urinu i stolici.

Koncentracija gvožđa u serumu raste, a kao kompenzatorni odgovor organizma na hemolizu jeste ubrzano stvaranje eritrocita, što se ogleda u hiperplaziji crvene loze u kostnoj srži i otpuštanju povećanog broja mlađih eritrocita (uglavnom retikulocita) u periferiju.


Klasifikacija

Sve hemolizne anemije se dele na nasledne i stečene. Postojala je podela korpuskulane i ekstrakorpuskularne, ali kako stečene hemolizne anemije mogu da budu i korpuskularne i ekstrakorpuskularne, prikladnija je i praktičnija podela na nasledne i stečene.

    Nasledne:

        Poremećaji membrana eritrocita
            Nasledna sferocitoza
            Nasledna eliptocitoza

        Hemoglobinopatije
            Poremećaj sinteze globina
            Talasemije
            Hemoglobin S, C, D

        Deficiti eritrocitnih enzima
            Deficit glikozo-6-fosfat dehidrogenaze

    Stečene:

        Imune
            Izoimune
            Autoimune (topla i hladna antitela)
            Aloimune

        Neimune
            Mehaničke (veštačke valvule, mikroangiopatske, hemoglobinurija zbog marša)
            Infekcije (Clostridium welchii, malarija)
            Lekovi, hemijska jedinjenja
            Diseritrocitopoeza (paroksozmalna noćna hemoglobinurija)


Klinička slika

Najčešće uz znake anemije ( bledilo, malaksalost, vrtoglavica, zujanje u ušima, ubrzan rad srca), na hemolizu ukazuju žutica i uvećanje slezine. Kalkuloza žučne kese se javlja od ranog detinjstva kod naslednih hemoliznih anemija.


Dijagnoza

Postavlja se na osnovu kliničke slike, laboratorijskih ispitivanja (anemija, povišen broj retikulocita i dr.), pregled kostne srži, ispitivanje veka eritrocita pomoću radioaktivnog hroma.


Lečenje

Kod većine vrsta hemoliznih anemija radi se splenektomija ( odstranjenje slezine). Kod  težih anemija daju se transfuzije opranih eritrocita. A kod nekih oblika daje se i suportivna terapija kortikosteroidima, imunosupresivnim lekovima, davanjem imunoglobulina, plazmaferezama.