Haemophilus Ducreyi je Gram negativni, nepokretni, asporogeni,
fakultativno anaerobni bacil, dužine 1,5 do 2 mikrona, koji je patogen
samo za čoveka.
Put prenošenja
Jedini
izvor zaraze je čovek. Prenosi se skoro isključivo polnim putem ili
direktnim kontaktom putem povređene kože ili sluzokože, najčešće
genitalne regije. Ovo je bolest ljudi koji žive u lošim socio –
ekonomskim uslovima, češća je kod muškaraca, nego kod žena.
Patološki (medicinski) značaj
Haemophilus
Ducreyi uzrokuje ulcus molle (meki šankr) – akutnu infektivnu
veneričnu bolest lokalizovanu uglavnom na polnim organima.
Inkubacioni
period traje od 1 – 7 dana (najčešće 3 – 5 dana), mada nekada kod žena
može trajati nedeljama. Na mestu prodiranja uzročnika nastaje papula
okružena crvenilom, koja se nakon 24-48 sati pretvara u pustulu
(gnojnicu), eroziju a zatim i ulceraciju malih dimenzija. Od četvrtog do
petog dana meki šankr dobija tipičan izgled: ulceracija je okrugla ili
ovalna, prečnika 3 do 15 mm. Ivice ulceracije su nazubljene i podrivene,
dno je neravno, jako vaskularizovano i krvari na dodir. Prekriveno je
gnojem, a oko ulkusa se nalazi eritemni rub. Ulcus molle je slabo
infiltrovan, mek i pastozan. Na palpaciju je bolan.
Lokalizovan
je najčešće na genitalijama, a nekada i na okolnoj koži. Kod muškaraca
se javlja na glansu, u predelu orificijuma uretre, na unutrašnjem listu
prepucijuma i frenulumu. Ređa je lokalizacija u predelu skrotuma, mons
pubisa i perianalno. Kod žena najčešća je lokalizacija na velikim usnama
i ulazu u vaginu. Broj lezija je različit. Polovina obolelih ima više
od jedne ulceracije, a nove lezije su nastale autoinokulacijom
uzročnika. Opisani su slučajevi sa po 50 do 60 ulceracija.
U
toku prve dve nedelje bolesti kod 50% obolelih se javlja regionalna
limfadenopatija, najčešće unilateralna. Obično su zahvaćene ingvinalne
limfne žlezde i to sa iste strane gde je i meki šankr. Limfne žlezde se
uvećavaju, postaju bolne, srastaju međusobno, a i sa kožom koja ih
pokriva. Koža iznad zahvaćenih nodusa je eritemna i sjajna. Javlja se
fluktuacija, dolazi do perforacije i pražnjenja gnojnog sadržaja kroz
kožu.
Mikrobiološka dijagnostika
Dijagnoza
se postavlja na osnovu bojenja, kulturom uzročnika i autoinokulacionim
testom. Dijagnoza je komplikovana, pa se može indirektno postaviti
intradermalnim testom (korišćenjem suspenzije ubijenih bacila koji su
purifikovani).
Lečenje
Terapija je
antibiotska. Lek izbora je ceftriakson, mogu se koristiti i sulfonamidi,
a u nekim slučajevima dobre efekte daju i tetraciklinski preparati.
Obolelima se savetuje mirovanje. Potrebno je istovremeno lečiti i
seksualnog partnera.