Uzročnici su različite vrste
gljivica: Acremonium species, Aspergillus nidulans, Aspergillus flavus,
Cylindrocarpon cyanescens, Cylindrocarpon destructans, Fusarium species,
Neotestudina rosatii,Polycytella hominis, P. boydii, Corynespora
cassicola, Curvularia species, Exophiala jeanselmei,L. senegalensis, L.
tompkinsii, M. grisea, M. mycetomatis, Phialophora verrucosa, Plenodomus
auramii, Pyrenochaeta mackinnonii, Pyrenochaeta romeroi.
Predisponirajući faktori su trauma, bosonogo šetanje, nizak nivo lične higijene, malnutricija, rane i infekcije.
Klinička slika
Najčešća
lokalizacija promena jeste stopalo, mnogo ređe se eumicetom javlja na
gornjim ekstremitetima, trupu, glutealnoj regiji, očnim kapcima, suznim
žlezdama, donjoj vilici, vratu, perineumu i testisima. U početku je
infekcija ograničena na kožu i potkožno tkivo ali se kasnije može širiti
do fascija mišića, kosti, limfnih i krvnih sudova i nerava.
Eumicetom
se karakteriše trijadom kliničkih manifestacija: otok, stvaranje
drenirajućih šupljina i granula. Bolest počinje kao oticanje ili
otvrdnjavanje kože i potkožnog tkiva. Koža iznad mesta promene je
glatka, poremećene pigmentacije i sjajna. Vremenom se mogu stvoriti
abscesi iz kojih se drenira seropurulentan sadržaj i koji može sadržati
beložućkaste ili crne granule. Promene su uglavnom bezbolne, nekada se
javlja uvećanje zahvaćene regije i otežano kretanje kada je u pitanju
stopalo. Promene dubokih tkiva dovode do osteporoze, destrukcije kosti,
stvaranje osteofita, osteomijelitis, infiltracije koštane srži.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu anamneze, kliničke slike, izolacije uzročnika iz promena i mikroskopske dijagnostike.
Lečenje
Najbolje
rezultate daje kombinovana medikamentna i hirurška terapija. Od
medikamenta primenjuju se ketokonazol, flukonazol ili itrakonazol.