Pravi benigni epitelni tumori larinksa nisu polimorfni kao mezenhimni,
ali su mnogo češći. To su uglavnom papilomi i adenomi. Papilomi su
najbrojniji među svim pravim benignim tumorima larinksa.
Uzrok nastanka
Etiologija
papiloma larinksa u odraslih i dece nije utvrđena. Pretpostavlja se da
neki unutrašnji i spoljašnji faktori utiču na njihov rast. U odraslih,
uz ostale činioce, značajna je trajna izloženost sluznice različitim
nadražajima. Pridaje se značaj endokrinim poremećajima. Danas se smatra i
da larinksne papilome mogu da izazovu virusi.
Klinička slika
Papilomi
se mogu javiti u odraslih i dece. Papilomi kod odraslih su, po pravilu,
lokalizovani pojedinačno na glasnici, skloni su malignoj alteraciji.
Kod dece su difuzno rašireni, nije utvrđena pojava maligne alteracije i
zapažena je skonost ka regresiji u pubertetu.
Odrasli bolesnici
sa papilomom se žale na promuklost koja je konstantna, sporo progresivna
i traje godinama. Otežano disanje nastaje izuzetno samo kod velikih
papiloma. Ukoliko se u jednom trenutku naglo javi intenzivna promuklost,
nepokretnost glasnice i otežano disanje gotovo je siguran znak da je
nekontrolisani rast pošao u pravcu maligne alteracije.
Juvenilna
papilomatoza se obično pojavljuje oko treće godine života a praćena je
promuklošću koja prelazi u afoniju (potpuni gubitak glasa). Vremenom
nastaje otežano disanje, u početku tokom igre, a kasnije i u mirovanju.
Smetnje disanja se često razvijaju brzo pa dolazi do asfiksije i smrti
ukoliko se ne radi uradi traheotomija.
Dijagnoza
Postavlja
se na osnovu anamneze, kliničke slike, pregleda (indirektna
laringoskopija), radiografskih ispitivanja, biopsije i histološkog
nalaza.
Lečenje
Ciljevi terapije su
usmereni na odstranjenje papiloma u smislu obezbeđenja disajne funkcije i
očuvanja glasa. Do sada su korišćenje tri vrste lečenja: hemijsko
lečenje.