Epstein Barr virus spada u rod Lymphocriptovirusa, a u porodicu Herpesviridae.
Genom
čini dvolančana DNK sa terminalnim ponavljajućim sekvencama. Omotač je
troslojan. Replikuje se u jedru, ćeliju napušta lizom ili egzocitozom.
Karakterističan je po citopatogenom efektu na B limfocite. Uzročnik je
infektivne mononukleoze i dovodi se u vezu sa nastankom Hodgkinove
bolesti, nehodgkinovih limfoma, nazofaringealnog karcinoma i dr.
Put prenošenja
Rezervoar
infekcije je čovek, prenosi se putem pljuvačke katkad i transfuzijom
ili transplantacijom koštane srži, kod jednom inficirane osobe virus
ostaje doživotno. Blizak međusobni kontakt i ljubljenje imaju značaj u
širenju infekcije.
Patološki (medicinski) značaj
Infektivna
mononukleoza – Nakon inkubacije koja traje 5-15 dana, a može i znatno
duže (30-50 dana), bolest počinje obično postepeno sa prodromalnim
simptomima u vidu malaksalosti, pospanosti, lake subfebrilnosti i
glavobolje. Često je zapažen i bol pri gutanju. Temperatura raste i
praćena je groznicom, grebanjem u ždrelu, bolom u vratu, gađenjem i
povraćanjem. Temperatura traje 10-20 dana i praćena je groznicom i
drhtavicom. Paralelno sa pojavom temperature pojavljuje se i otok
limfnih žlezdi na vratu. Žlezde su pokretne, bolne, jasno ograničene, ne
pokazuju spoljne znakove inflamacije, veličine su od zrna graška do
lešnika ili oraha. Javlja se i generalizovana limfadenopatija.
Nazofaringitis je skoro redovna pojava koja se klinički manifestuje
zaptivenošću nosa. Ždrelo je hiperemično. Promene na tonzilama se
ogledaju u vidu hiperemije i otoka, a ponekad (80%) se javljaju i
eksudativne promene. Slezina u 50-80% slučajeva reaguje otokom. Uvećanje
jetre se sreće u oko 30-50% obolelih.
Hodgkinova bolest –
Hodgkinov limfom (HL) je maligno oboljenje limfocitnog tkiva koje se
karakteriše bujanjem karakterističnih ćelija poznatih kao
Reed-Sternbergove ćelije, što dovodi do bezbolnog progresivnog uvećanja
limfnog tkiva (najčešće limfnih žlezda). Dominantan znak u kliničkoj
slici su prisutni uvećani limfni čvorovi bez simptoma. Većina bolesnika
ima povećane vratne limfne čvorove, te limfne čvorove medijastinuma što
može uzrokovati kašalj. U zavisnosti od napredka bolesti mogu se javiti i
drugi simptomi poput, povišene telesne temperature, noćnog znojenja,
gubitka telesne težine i jedan vrlo specifičan simptom, a to je svrab.
Non-Hodgkin
limfom je maligna proliferacija limfatičnih ćelija imunog sistema,
uključujući limfne čvorove, koštanu srž, slezinu, jetru i sistem za
varenje. Ova bolest je znatno učestalija od Hočkinovog limfoma. Kod 70 %
bolesnika pojavljuje se bezbolno periferno uvećanje limfnih žlezdi, a
povišena telesna temperatura, znojenje, gubitak telesne težine ređi su
nego kod Hočkinovog limfoma. Povećanje limfnih čvorova medijastinuma i
retroperitoneuma izaziva simptome kompresije različitih organa. Najčešća
dva problema pri tome, a za razliku od Hodgkinove bolesti, su
opstrukcija gornje šuplje vene, pa nastaje oticanje glave i vrata.
Takođe, pritisak na mokraćnu cev može dovesti do prestanka rada bubrega.
Anemija je u početku prisutna u oko 33% pacijenata da bi se kod većine
razvila kasnije.
Nazofaringealni karcinom – maligna neoplazma
koja se takođe povezuje sa EBV. Karakteriše se slabijom ili jačom
zapušenošću nosa i povremenim krvavljenjem iz nosa, nagluvošću, zujanjem
u ušima, poremećajem govora, jednostranom parezom mekog nepca,
neuralgijom trigeminusa (bol u području koje inerviše trigeminus).
Dijagnoza
Izoluje
se iz pljuvačke, periferne krvi. Dokazuje se serološkim reakcijama:
Paul-Bunnell-ov test, ELISA test, indirektna imunoflorescencija.
Lečenje
U
suštini je terapija infektivne mononukleoze simptomatska i sastoji se u
primeni higijensko-dijeteskog režima, analgetika i antipiretika.
Antibiotici se primenjuju u slučajevima bakterijske superinfekcije, ali
treba istaći da je kontraindikovana primena ampicilina zbog reakcije sa
heterofilnim antitelima i pojave egzantema. Primena kortikosteroida je
rezervisana za teže anginozne forme kao i pojave komplikacija na CNS-u,
plućima i srcu.
Hočkinov limfom je izlečiv radioterapijom, kombinovanom hemoterapijom ili kombinacijom i jednog i drugog u 50-80% slučajeva.
U
lečenju Non-Hočkin limfoma glavno mesto zauzima hemioterapija.
Radio-terapija u lečenju ove bolesti ima uglavnom palijativni karakter.
Primenjuje se samo kada hemioterapijom nije uspela da se ukloni sva
tumorska masa. U novije vreme sve se više značaja pridaje alogenoj
transplantaciji kostne srži kod agresivnih i rezistentnih oblika, kao i
primeni transplantacije matične ćelije hematopoeze iz periferne krvi.
Kod
nazofarinegealnog karcinoma primenjuje se zračna terapija, žlezde koje
se palpiraju na vratu i 6 nedelja posle zračenja se hirurški
odstranjuju.