Epidermophyton uzrokuje oboljenja stopala, pregiba i noktiju.
Epidermophyton spada u jedan od tri roda gljivica koje čine
dermatofite.
Dermatofiti su keratinofilni mikroorganizmi. Pokazuju
poseban afinitet za rožaste strukture kože, dlake i noktiju. Razlog što
dermatofiti ne prodiru dublje u subkutano tkivo nije njihova potreba za
keratinom, već prisustvo za gljivice inhibišućeg faktora u serumu. Ne
izazivaju sistemske infekcije. Jedina patogena vrsta Epidermophyton-a
jeste Epidermophyton floccosum. Na mikroskopskom preparatu se vide
septirane hife, makrokonidije i hlamidokonidije.
Put prenošenja
Na
širenje dermatofitija tj. nastajanje infekcije utiču: faktori sredine
(toplota, vlažnost, gumena zatvorena obuća, zanimanje…), faktor
uzročnika (količina vitalnih spora u patogenom materijalu, virulencija,
dužina neposrednog kontakta sa zaraženim materijalom), faktor domaćina
(imunološki i neimunološki: integritiet epiderma, brzina proliferacije
bazalnih ćelija, zasićene masne kiseline na površini kože, životno doba,
pol, genetski i rasni faktori, endokrini i metabolički faktori,
udružene bakterijske infekcije).
Oboljenja izazvana
dermatofitima su kontagiozna. Infekcija se prenosi direktnim putem i
indirektnim (preko zaraženih predmeta). Interesantno je da genetski
vezane osobe češće obolevaju od dermatofitija nego muž i žena, gde je
direktni kontakt češći.
Patološki (medicinski) značaj
Epidermophyton uzrokuje oboljenja stopala, pregiba i noktiju.
Atletsko
stopalo ( tinea pedis) je naziv za infekciju kože stopala između
prstiju, ali se može proširiti i na druge delove stopala i nokte. Naziva
se atletsko stopalo jer se vrlo često javlja kod sportista koji su veći
deo dana u sportskoj obući gde im se noga pojačano znoji što pogoduje
nastanku infekcije. Na koži stopala:crvena, ispucala, oguljena koža,
ponekad koža krvari, svrab, peckanje, osećaj bockanja, razvoj malih
mehura. Ovi mehuri često prethode pucanju kože. Kada mehur pukne,
osetljiva područja tkiva ispod njega postaju izložena, otiču i bole.
Svrab i peckanje mogu se pojačavati ukoliko nastane širenje ili
pogoršanje infekcije. U težim slučajevima koža može zadebljati i
ljuštiti se.
Na nožnim noktima: promena boje (nokat postaje žut
ili smeđ), zadebljanje nokta, neugodan miris, skupljanje odumrlih ćelija
pod noktom, bele pege po noktu.
Tinea unguium zahvata područje
noktiju. Karakteristično počinju na slobodnoj ivici i bočnim delovima
nokta pojavom belih ili žućkastih promena koje se postupno šire prema
bazi nokta. Vremenom nokat zadeblja te se odiže nokatna ploča i dolazi
do grudvičastog mrvljenja i destrukcije nokta. Bolest se može javiti
samostalno ili udruženo sa T. pedis ili manus.
Tinea ingvinalis –
nalazi se u području prepona, i u području skrotuma. Žarišta su oštro
ograničena, naglašene ivice, ljuskava, centralno crvena, vlažna.
Tinea
corporis – promene su najčešće lokalizovane na trupu, gde su oštro
ograničene od zdrave kože, žarišta su različito velika, sa crvenilom,
ljuštenjem kože i sitnim papulama uz ivicu promena.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu epidemiološke anamneze, kliničke slike, nativnog preparata, kulture materijala, pregleda Woodovom lampom.
Lečenje
Lečenje
uključuje niz antigljivičnih proizvoda kao što su kreme klotrimazol,
mikonazol, ketokonazol, ekokonazol ili ciklopiroks-olaminska krema.
Ukoliko infekcija ne reaguje na primenu ovih lokalnih lekova, potrebno
je uzimati terapiju per os.