Uzrok nastanka
Izazivač je virus Rabiesa iz
porodice Rhabdoviridae. Prirodni rezervoar su divlje životinje: lisice,
vukovi, pacovi, jazavci, tvorovi i dr. Glavnu ulogu u prenošenju besnila
na našim prostorima imaju vukovi i lisice,u potrazi za hranom oni se
spuštaju do seoskih naselja gde dolaze u sukob sa psima i inficiraju ih.
Virus besnila dospeva u ranu ili tkiva čoveka kada ga ugrizu obolele
životinje, ili ga ližu po povređenoj ili ispucaloj koži.
Klinička slika
Nakon
ujeda besne životinje nastupa period inkubacije koji može biti
različito dug, kretati se od od nekoliko dana do više godina. Bolest
počinje prodromnim znacima koji su nekarakteristični a sastoje se od
malaksalosti, zamora, glavobolje, anoreksije i groznice. U otprilike 50%
pacijenata se na mestu ujeda javljaju bol ili parestezije. Ovaj
stadijum traje 2-4 dana. Bolesnici često bezrazložno menjaju ćud i
postaju razdražljivi, uznemireni ili utučeni i potišteni. Beže od kuće
bez razloga. Žale se na nesanicu, glavobolju, nesanicu, bol u ždrelu,
trbuhu, povraćanje ili proliv. Nakon ovog stadijuma bolest se može
manifestovati u dva klinička oblika:
Furiozno besnilo-većina
obolelih ima ovu formu bolesti, izraženi su psihomotorni nemir, promene
ponašanja, halucinacije, razdražljivost. Među prvim simptomima se
javljaju grčevi faringealne muskulature, pa bolesnik jedva može da
proguta malo tečnosti, uz strah od pijenja vode što se zove hidrofobija.
Dovoljno je da čuje šum vode ili da pomisli na pijenje vode pa da
dobije grčeve mišića ždrela i grkljana koji mogu trajati od 1-5 minuta.
Bolesnici obilno slinave, znoje se, stalno su u pokretu, brišu se i
uplašeni su. Ovakvo stanje traje 2-3 dana, a zatim nastupaju paralize
prvo kranijalnih nerava, pa disajne muskulature. Smrt nastupa za 4-5
dana sa pomućenjem svesti i znacima respiratorne insuficijencije.
Paralitičko
besnilo-inkubacija je znatno duža, bolest se sporije razvija, dominira
depresivno stanje obolelog. Zbog izraženih paraliza i odsustva
psihomotornog nemira naziva se i „mirno besnilo“. Nakon prodromalnog
stadijuma javljaju se grčevi, hidrofobija, usporenost pokreta i na kraju
pareze i paralize. Prvo se oduzima povređena ruka ili noga, a zatim
paralize zahvataju sve mišiće uključujući i disajne. Bolesnik umire
postepeno, zbog periferne i centralne paralize disanja.
Dijagnoza
Značajna
je epidemiološka anketa, klinička slika i laboratorijske pretrage.
Najtačnija dijagnoza postavlja se testom indirektne imunoflorescencije,
ELISA testom i elektronskom mikroskopijom.
Lečenje
Sprovodi
se isključivo u centrima za intezivnu negu sa stalnim nadzorom zbog
razvoja paralize disanja i neophodne veštačke ventilacije, samo lečenje
je simptomatsko i svodi se na borbu sa psihomotornim nemirom i
konvulzijama, ali bez efekata na krajnji ishod.
Prevencija
1.Opšte veterinarske mere-vakcinacija svih pasa i mačaka, borba protiv pasa lutalica i ubijanje besnih životinja.
2.Zaštita pacijenata posle ujeda sumnjive životinje-obrada rane, sero- i vakcino profilaksa.
3.Vakcinaciji
protiv besnila podležu lica koja su profesionalno
ugrožena-laboratorijski radnici, veterinari, veterinarski higijeničari,
lovočuvari i preparatori.