Procenjuje se da oko 80 – 100% devojaka u dobi između 18 – 25 godina
dolazi pri polnom kontaktu u dodir s ovim virusom, dok svega oko 30%
devojaka razvija simptome infekcije.
Ukoliko se radi o tzv. low-risk
tipovima (6, 11, 41, 43, 44) javljaju se genitalne bradavice
(condylomata accuminata) koje su zarazne i prenose se polnim odnosom.
High-risk tipovi virusa (16, 18, 31, 35, 39, 45, 51, 52, 56) opasni su
utoliko što se povezuju s pojavom abnormalnosti epitela vrata materice
(cervikalna displazija) u odsustvu bilo kakvih drugih simptoma.
Način prenošenja
Virus
se širi direktnim kontaktom sa zaraženom kožom i sluzokožom. Pri tome
nije neophodno da postoji oštećenje istih, ali svakako pogoduje
infekciji, jer virus lakše dospeva do bazalnih slojeva epitela.
Genitalni HPV može inficirati i sluzokožu gornjeg dela respiratornog
sistema, konjunktivu oka, ali osnovni rezervoar za sve viruse je
definitivno sluzokoža i koža genitalnog trakta oba pola, pa je HPV
infekcija najčešće posledica polnog kontakta sa zaraženom osobom. HPV je
pronađen i kod devica, tako da za njegov prenos nije neophodan polni
odnos u užem smislu obzirom da se virus nalazi i u koži anogenitalne
regije. Prosečno vreme od izloženosti virusu do nastanka promene iznosi 3
meseca, ali vrlo je promenljivo i može trajati od nekoliko nedelja do
nekoliko godina, što najviše zavisi od imunološkog odbrambenog sistema
zaražene osobe.
Klinička slika
Većina
ljudi koji imaju genitalnu HPV infekciju ne znaju da su zaraženi. Virus
se nalazi u ćelijama kože ili sluzokože i obično ne izaziva nikakve
simptome. Kod nekih ljudi više nedelja ili meseci nakon polnog odnosa sa
zaraženom osobom pojavljuju se vidljive genitalne bradavice
(kondilomi). To su pojedinačne ili brojne ružičaste izrasline različite
veličine i oblika na malim usnama, u području okoline vagine, u
materici, na grliću materice, na penisu ili skrotumu, oko anusa (čmara)
ili na stražnjici. Ako je broj kondiloma umeren, popraćeni su umerenim
svrabom. U slučaju većeg broja kondiloma, i ako su grupisani, moguća su
krvarenja i tada su kondilomi veoma bolni.
Dijagnoza
Dokazivanje
prisutnosti HPV-a obuhvata klinički (ginekološki ili urološki )
pregled, citološki ili histološki pregled kao i korićenje metoda
molekularne biologije. HPV se dokazuje uzimanjem brisa vrata materice
odnosno uzimanjem brisa mokraćne cevi kod muškarca. Uzima se četkicom
ili štapićem obloženim vatom.
Lečenje
Postojeće
metode lečenja usmerene su na uklanjanje uočljivih promena na koži i
sluzokožama. Uspešnost ovih metoda je različita od slučaja do slučaja.
Postupak lečenja je složen. Kondilomi se uklanjaju hirurškim putem:
skalpelom ili laserom, kao i krio-, elektroterapijom ili postupkom
zvanim LEEP. Druga mogućnost je premazivanje izraslina podofilinom
(Podophyllinum). Lokalna aplikacija raznih lekova (antimikotici,
kaustici, induktori interferona i sam interferon-alfa) upotrebljavaju se
u lečenju, ali zahtevaju nedelje i mesece upornosti i retko daju
trajnije rezultate. Nijedan do sada poznati oblik lečenja nije
zadovoljavajući, jer se kondilomi uvek iznova javljaju.