Giht je metaboličko oboljenje koje se manifestuje pojavom akutnog
artritisa sa recidivima, pojavom tofusa i kod nelečenih bolesnika
pojavom hronične uratne artropatije.
Bolest je posledica taloženja
kristala mononatrijum – urata. Takođe je prisutna i hiperuratemija i
hiprurikemija. U pojedinim slučajevima nastaju i bubrežni kamenci ili
taloženje urata u srži bubrega.
Ova bolest se deli u dve kategorije:
primarni giht, nastaje kao posledica hiperuratemije nepoznate ili genetske prirode
sekundarni giht, nastaje zbog hiperuratemije poznate etiologije
Učestalost
Od
ove bolesti uglavnom obolevaju muškarci, što potvrđuje i podatak da
samo 5% žena oboli od gihta i to najčešće u menopauzi. Kod muškaraca
bolest se najčešće javlja tek nakon četvrte decenije života.
Uzrok nastanka
U
velikom broju slučajeva uzrok nastanka ovog metaboličkog poremećaja je
nepoznat. Kristali koji se gomilaju su soli mokraćne kiseline, koja u
organizmu nastaje kao krajnji produkt metabolizma purina. Purini nastaju
iz hrane, metabolizma nukleinskih kiselina u ćelijama ili biološkom
sintezom. Nagomilavanje soli mokraćne kiseline nastaje ili zbog
povećanog stvaranja ili smanjenog izlučivanja. Kod većine bolesnika oba
uzroka u poremećaju metabolizma su prisutna.
Klinička slika
Giht
počinje naglo, obično u toku noći, sa izuzetno jakim bolom u zglobu,
toliko jaki da bolesniku i dodir pokrivača pobuđuje izrazitu bolnu
senzaciju. Najčešće je zahvaćen samo jedan zglob, obično zglob nožnog
palca, mada izuzetno bolest može početi i na dva ili više zglobova.
Oboleli zglob daje jasnu sliku zapaljenskog artritisa, gde dominira
otok, zategnuta, sjajna koža, jako crvene boje. Ponekad se zbog
inflamatornog procesa u zglobu, javlja i povišena telesna temperatura i
drhtavica. Ovaj zapaljenski proces traje do dve nedelje, a nakon toga
potpuno prolazi. Kulminaciju dostiže u prvih 24 sati. U toku faze
mirovanja bolesti, bolesnik nema nikakve zglobne tegobe, ali je prisutna
hiperuratemija. Bolest se ponovo javlja unutar prve godine od prvog
ataka i obično zahvata isti zglob kao prethodni put.
Postoje
određeni faktori koji ubrzavaju ili podstiču ponovno pojavljivanje
gihta. To su pre svih gurmanski obrok i konzumacija alkohola, a naročito
uzimanje hrane bogate purinima (riba, iznutrice). U nekim slučajevima
kao provocirajući faktor mogu biti i hirurška intervencija, uzimanje
nekih lekova (salicilati i salidiuretici), naglo mršavljenje, povrede,
itd. Ako se giht pravilno terapijski ne tretira, vremenom prelazi u
hronični oblik koji se karakteriše pojavom potkožnih i kostnih tofusa,
kao i hronične uratne artropatije.
Tofusi predstavljaju
karakterističnu izbočinu na koži, nastalu uled višegodišnje nelečene
bolesti, a kao posledica taloženja urata u hrskavici, sinoviji zglobova,
tetivama, šaci, prstima šake, kolenima, pa čak i na ušnim školjkama.
Tofusi su karakteristične bele kvržice, koje mogu ulcerisati i tada se
iz njih luči beličasta masa urata. Oko 20% bolesnika ima prisustne
bubrežne kamenčiće. Uratna nefropatija se obično ispoljava tek nakon
nekoliko godina bolesti i u početku je praćena blagim simptomima, ali
kasnije napreduje i dovodi do bubrežne insuficijencije, koja je uzrok
smrti oko 25% bolesnika sa gihtom.
Dijagnoza
Za
postavljanje dijagnoze koristi se karakteristična klinička slika i
nalaz povišenih vrednosti mokraćne kiseline u krvi i urinu.
Lečenje
Terapijski
pristup bolesti kreće se u dva pravca. Lečenje artritisa i lečenje
hiperuratemije. Neophodno je što ranije započeti tretman artritisa, zbog
zapaljenskog procesa u zglobovima, i u slučaju pravovremene terapije
bolest se brzo smiruje. Medikamentozno se primenjuju nestereoidni
antiinflamatorni reumatici u maksimalnoj dozi, najčešće indometacin u
vidu kapsule i to 200 mg dnevno podeljeno u tri ili četri doze.
Preporučuje se uvođenje u terapijski tretman specifičnog preparata za
gihtični artritis, kolhicina.
Kolhicin se u vidu tableta daje
0,5 mg na 1-2 sata do smirenja artritisa ili do pojave
gastrointestinalne intolerancije, ali ne više od 8 puta dnevno. Svim
obolelim od gihta preporučuje se pravilan higijensko-dijetetski režim,
sa akcentom na smanjenje masti, hrane bogate purinom i alkohola. Takođe
se savetuje što veći unos tečnosti, kao prevencija nastanka bubrežnih
kamenčića. U težim oblicima bolesti preporučuje se uključivanje u
terapiju lekova koji koriguju metabolički poremećaj (urikozurici i
urikosupresori). Dugoročno uzimanje ovih lekova koriguje hiperuratemiju,
sprečava ponovni nastanak artritisa i stvaranje hroničnih promena.
Ukoliko postoje tofusi, dovode do njihovog rastvaranja i nestanka.
Terapija gihta traje čitavog života.
Prognoza
U
slučaju da se bolest javi kod mladih osoba, prognoza je lošija, jer su
ponovni ataci bolsti čestiji, vrednosti uratemije više, češći su tofusi i
promene na bubrezima, a ako se bolest ne leči dolazi do nastanka
invaliditeta. Od pre pola decenije od kada se u terapiju uvode novi
lekovi koji smanjuju količinu mokraćne kiseline u krvi, broj bolesnika
sa hroničnim promenama je u stalnom padu, a takođe je u stagnaciji i
broj bolesnika koji umiru zbog oštećene funkcije bubrega.