Francisella tularensis >>>

Francisella tularensis je mali Gram negativan kokobacil, nepokretan, asporogen, ponekad poseduje kapsulu. Ne kultiviše se na standardnim podlogama, striktan je aerob.

 Svi sojevi imaju istu antigensku građu. U spoljnoj sredini je dosta otporan, na ledu može da preživi 2 – 3 nedelje. Temperatura od 56 – 58 stepeni ga uništava već posle 10 minuta.

 
Put prenošenja

Primarni domaćini su divlje životinje, prvenstveno glodari (zečevi, kunići, veverice, miševi, pacovi). Od divljih životinja se može preneti na domaće životinje (ovce, goveda, konji, psi, mačke, živina). Čovek se zarazi direktnim kontaktom sa obolelom životinjom kao i indirektno putem kontaminirane hrane, vode, inhalacijom prašine i transmisivim putem. Prenos bolesti sa čoveka na čovek nije moguć.


Patološki (medicinski) značaj

Francisella tularensis uzrokuje tularemiju – akutno infektivno oboljenje koje se karakteriše povišenom temperaturom, zapaljenskim promenama na mestu ulaska uzročnika i regionalnim limfadenitisom.

Posle inkubacionog perioda od 3 – 6 dana, F. tularensis izaziva veći broj klinički različitih oblika, od kojih je najveći broj praćen jezom, groznicom, povišenom temperaturom, glavoboljom, bolovima u mišićima i zglobovima i malaksalošću.

Spoljašnji oblici:

    Ulceroglandularni oblik – nastaje posle inokulacije kože prilikom kontakta sa obolelom životinjom ili ubodom krpelja. Stvara se papula koja nije bolna, ne svrbi, ne gnoji, brzo nekrotizira i evoluira u ulkus (primarni afekt). Razvija se bolno uvećanje regionalnih limfnih žlezda koje vremenom razmekšaju, a može doći i do njihove perforacije kroz kožu. Bolesnik je malaksao, oslabljenog apetita, isrpljen.
    Glandularni oblik – manifestuje se otokom upalom pojedinih limfnih žlezdi bez primarnog afekta. Najčešće su zahvaćene vratne, pazušne i preponske limfne žlezde.
    Okuloglandularni oblik – posle inokulacije oka preko zaprljanih ruku nastaje gnojni konjunktivitis, uglavnom jednog oka. Kapci su otečeni, slepljeni, konjunktive krvave, istovremeno se razvija bolan otok regionalnih limfnih žlezdi, koje zatim omekšaju i zagnoje.
    Tonziloglandularni (anginozni) oblik – nastaje ingestijom zaražene hrane, pa je primarni afekt na tonzilama (krajnicima). Protiče pod slikom jedno- ili obostrane angine sa izraženim, bolnim otokom vratnih limfnih žlezdi.

Unutrašnji oblici:

    Plućni oblik – može da nastane inhalacijom zagađenog vazduha ili širenjem infekcije iz limfnih žlezdi putem krvi. Protiče pod slikom atipčnog zapaljenja pluća, koje može biti praćeno komplikacijama u vidu gangrene, apscesa i stvaranja kaverni. Počinje sa povišenom temperaturom, opštim simptomima infekcije i karakteriše se neproduktivnim kašljem.
    Tifoidni (septični) oblik – podseća na trbušni tifus ili sepsu, nema primarnog afekta niti zahvatanja limfnih žlezdi. Karakteriše se visokom temperaturom koja traje oko tri nedelje, simptomima infektivnog sindroma težeg stepena, ospom, uvećanjem jetre i slezine, poremećajem svesti.


Mikrobiološka dijagnostika

Serodijagnoza tularemije se postavlja posle druge nedelje reakcijom aglutinacije, kada se javljaju vrlo visoki titrovi. Stanje kasne preosetljivosti se utvrđuje kožnom probom sa tularinom.


Lečenje

Lek izbora je streptomicin 7 – 10 dana, ali dobro reaguje i na hloramfenikol, tetracikline i hinolone.