Erysipelotrix insidosa (rhusiopathiae) je izazivač zoonoze raširene
po celom svetu. To je Gram pozitivan, polimorfan filamentozan bacil,
nepokretan, često u kratkim lancima, pripada grupi kriofilnih bakterija
(raste na 4°C).
Put prenošenja
Erysipelothrix
rhusiopathiae, veoma je proširen u prirodi i nalazi se svuda gde su
raspadni produkti živih materija (organske supstance). Njime se mogu
inficirati mnoge vrste životinja (svinje, goveda, ovce, golubovi,
živina), a često se nalazi u sluzi na površini riba i u školjkama. U
prvom redu je bolest svinja, čovek slučajno oboli. Najvažniji izvor
zaraze su obolele svinje, ćurke, ovce, svinjsko meso ili zdrave
kliconoše, ribe i školjke, odnosno njihova inficirana sluz. Na našim
prostorima to je najčešće bolest seljaka, domaćica, mesara i veterinara.
Patološki (medicinski) značaj
Erysipelotrix
insidosa uzrokuje erizipeloid – infektivno oboljenje koje se
karakteriše promenama na koži ali su moguće i druge lokalizacije.
Inkubacija
iznosi 1 – 4 dana. Najčešća manifestacija bolesti je lokalizovani kožni
oblik, tzv. Rosenbachov erizipeloid. Obično nastaje nakon povrede, na
prstu ruke ili šaci, i počinje svrabom, pečenjem i laganim bolom. Na
mestu ulaska uzročnika stvara se mala oštro ograničena mrlja plavičasto –
crvenkasta na početku, a onda počinje da bledi u sredini. Crvenilo i
otok se šire, ili se u okolini primarnog žarišta stvaraju druga
eritematozna žarišta koja međusobno konfluiraju. Prst ili šaka oteknu, a
zglobovi prstiju se ukoče. Ovo je praćeno upalom regionalnih limfnih
sudova i limfnih žlezdi. Opšti simptomi su diskretno izraženi kao
povišena temperatura, malaksalost i bolovi u mišićima.
Retko se
javlja urtikarijalni oblik sa generalizovanom ospom crveno – lividne
boje uzdignutih rubova urtikarijalnog tipa koju prati izražen infektivni
sindrom.
Na zahvaćenoj koži nikada nema gnojenja. Bolest obično traje 2 – 3 nedelje i duže a javljaju se i recidivi.
Znatno
ređe se javlja artritični oblik. Zahvaćeni su zglobovi prstiju šake,
ređe kolena i lakatni zglob. Bolest počinje otokom i bolom u zglobovima.
Zglobovi su natečeni, crveni, otežano pokretni. Artrtis se javlja u
blizini primarnog ulaska erizipelotriksa.
Može se javiti i
septični oblik sa endokarditisom, koji se nadovezuje na kožnu formu,
obično nakon 2 – 3 dana. Praćen je temperaturom, egzantemom po koži ili
petehijalnom ospom.
Mikrobiološka dijagnostika
Identifikacija se vrši na osnovu morfologije, karakteristične kulture i biohemijskih testova.
Lečenje
Leči
se penicilinom u visokim dozama ili eritromicinom. Lokalna terapija sa
oblogama borne kiseline je korisna ali ne i neophodna.