Uzročnik Erizipeloide je Erysipelothrix rhusiopathiae, veoma je proširen
u prirodi i nalazi se svuda gde su raspadni produkti živih materija
(organske supstance).
Njime se mogu inficirati mnoge vrste životinja
(svinje, goveda, ovce, golubovi, živina), a često se nalazi u sluzi na
površini riba i u školjkama. Najvažniji izvor zaraze su obolele svinje,
svinjsko meso ili zdrave kliconoše, ribe i školjke, odnosno njihova
inficirana sluz. Na našim prostorima to je najčešće bolest seljaka,
domaćica, mesara i veterinara.
Klinička slika
Inkubacija
iznosi 1-4 dana. Najčešća manifestacija bolesti je lokalizovani kožni
oblik, tzv. Rosenbachov erizipeloid. Obično nastaje nakon povrede, na
prstu ruke ili šaci, i počinje svrabom, pečenjem i laganim bolom. Na
mestu ulaska uzročnika stvara se mala oštro ograničena mrlja
plavičasto-crvenkasta na početku, a onda počinje da bledi u sredini.
Crvenilo i otok se šire, ili se u okolini primarnog žarišta stvaraju
druga eritematozna žarišta koja međusobno konfluiraju. Prst ili šaka
oteknu, a zglobovi prstiju se ukoče. Ovo je praćeno upalom regionalnih
limfnih sudova i limfnih žlezdi.Opšti simptomi su diskretno izraženi kao
povišena temperatura, malaksalost i bolovi u mišićima.
Retko se
javlja urtikarijalni oblik sa generalizovanom ospom crveno-lividne boje
uzdignutih rubova urtikarijalnog tipa koju prati izražen infektivni
sindrom.
Na zahvaćenoj koži nikada nema gnojenja. Bolest obično traje 2-3 nedelje i duže a javljaju se i recidivi.
Znatno
ređe se javlja artritični oblik. Zahvaćeni su zglobovi prstiju šake,
ređe kolena i lakatni zglob. Bolest počinje otokom i bolom u zglobovima.
Zglobovi su natečeni, crveni, otežano pokretni. Artrtis se javlja u
blizini primarnog ulaska erizipelotriksa.
Može se javiti i
septični oblik sa endokarditisom, koji se nadovezuje na kožnu formu,
obično nakon 2-3 dana. Praćen je temperaturom, egzantemom po koži ili
petehijalnom ospom.
Dijagnoza
Postavlja
se na osnovu anamneze, epidemioloških podataka, objektivnog nalaza, a
potvrđuje se izolacijom uzročnika iz kože ili krvi kod septičnog oblika.
Lečenje
Leči
se penicilinom u visokim dozama ili eritromicinom. Lokalna terapija sa
oblogama borne kiseline je korisna ali ne i neophodna.