Entamoeba hystolitica je parazit debelog creva čoveka i uzročnik je
amebne dizenterije.
Parazit se javlja u vidu vegetativne (minuta i
magna) i cistične forme. Forma magna je vegetativni oblik, dužine 30-60
µm i građena je od spoljašnje ektoplazme i granulirane endoplazme u
kojoj su smeštene vakuole, organele i jedra. Ova forma je patogena za
čoveka. Forma minuta je nepatogena, precistična forma, građena slično
kao i forma magna. Forma cista ima debelu zaštitnu opnu, 4 jedra i
vakuole. Veoma je otpona i može dugo da preživi u slobodnoj prirodi. U
povoljnim uslovima se pretvara u vegetativni oblik.
Put prenošenja
Izvor
zaraze je oboleo čovek ili amebonoša. Parazit se izbacuje preko stolice
u formi cista E. hystolitica. Mehanizam zaraze je feko-oralni kojom
prilikom bolesnik unese cistu amebe preko prljavih ruku, kontaminirane
vode, kontaminiranog voća i povrća. Osetljivost prema amebama je opšta, a
bolest ne ostavlja imunitet.
Patološki (medicinski) značaj
Amebijaza
predstavlja protozoalnu infekciju koja protiče akutno ili hronično pod
slikom kolitisa (zapaljenje sluznice debelog creva) ili vancrevnih
manifestacija.
Crevna amebijaza se odlikuje inkubacijom koja se
kreće od nekoliko dana do 3 i više meseci, prosečno 2-4 nedelje. Bolest
počinje akutno ili sa prodromom (umereno povišena temperatura,
glavobolja, adinamija, bol u trbuhu i dr). Stolice su kašaste sa
primesama sluzi i krvi, njihov broj se kreće od 4-5 ili više za 24 časa.
Stolice su količinski male pri čemu intimno izmešane sa primesma sluzi i
krvi kao „žele od malina“, a ne u vidu kapi ili žila kao kod bacilarne
dizenterije. Objektivnim pregledom bolesnika zapaža se meteoristični
trbuh (nadut), bolno osetljiv, bol prati položaj debelog creva. Amebna
dizenterija može da se komplikuje sa masivnim crevnim krvarenjem ili
perforacijom debelog creva. Nekomplikovana forma se završava
ozdravljenjem tokom 1-2 meseca. Međutim, često dolazi do hronifikacije
koja se odlikuje periodima akutizacije i remisije. Kod male dece bolest
protiče sa povišenom temperaturom, povraćanjem, prolivima i znacima
gubitka tečnosti i minerala.
Amebna dizenterija može da ima
akutni, hronični, lak, težak i fulminantni blik. Fulminantni oblik
bolesti se sreće kod 5-10% hospitalizovanih prvenstveno kod trudnica i
žena u postporođajnom periodu. Kod ove forme sluzokoža debelog creva je u
50% pokrivena ulceracijama te dolazi do perforacije sa peritonitisom i
paralitičkim ileusom. Stanje bolesti se progresivno pogoršava te za
nekoliko dana dolazi do smrtnog ishoda.
Vancrevne manifestacije
amebijaze nastaju kao posledica hematogene diseminacije parazita
najčešće u jetri, plućima, mozgu i na koži. Dospeli parazit u jetri može
da izazove akutni amebni hepatitis ili amebni apsces. Kod amebnog
hepatitisa zapaža se povišena telesna temperatura i bolna osetljivost
jetre. Pleuropulmonalna amebijaza se javlja kao zapaljenje pluća, apsces
ili gnojni pleuritis. Amebijaza mozga se retko javlja i ponaša kao i
svaki ekspanzivni proces na mozgu.
Dijagnoza
Postavlja
se na osnovu epidemioloških podataka (postojanje sličnog oboljenja iz
okoline bolesnika, boravak u subtropskim i tropskim predelima), kliničke
slike i laboratorijskih i drugih ispitivanja. Laboratorijska dijagnoza
je prvenstveno usmerena na direktnu etiološku potvrdu parazita iz sveže
stolice ili aspirata amebnog apscesa, pravljenjem nativnog preparata.
Serološka dijagnoza ima manji značaj (pasivna hemaglutinacija,
imunoflorescencija, ELISA).
Lečenje
Lečenje amebijaze se sprovodi u zavisnosti od stadijuma i organolokalizacije amebijaze:
kolitični
oblici se leče metronidazolom tokom deset dana. Artrocin se daje 14
dana, tiberal 5 dana a potom se nastavlja sa jodoquinolom 20 dana. Pored
ovog kao lek drugog reda se mogu davati tetraciklini u kombinaciji sa
dehidroemetinumom.
Kod vancrevne amebijaze prvenstveno se daje metronidazol 10 dana, a potom se nastavlja sa jodoquinolom tokom 20 dana.