Tumori nosa mogu nastati iz epitelnog i vezivnog tkiva. Iz epitelnog
tkiva se razvijaju papilomi i adenomi, iz vezivnog tkiva razvijaju se
angiomi i fibromi.
Papilomi se nalaze na
koži vestibuluma nosa, ređe na sluznici nosa u vidu solitarnih
izraštaja, neravne površine (bez ulceracija), pokretni, na dodir
bezbolni. U vestibulumu nosa mogu izazvati osećaj prisustva stranog
tela, a tek nešto veći dovode do simptoma zapušenosti nosa.
Rinoskopski lako se postavlja dijagnoza, a terapija je hirurška.
Adenomi
su jasno ograničeni od okoline. Ako svojom veličinom sužavaju nosne
hodnike dovode do otežanog disanja. Jedino je histološka dijagnoza
kompetentna da odluči o prirodi tumora. Terapija je hirurška.
Angiomi
se najčešće razvijaju na prednjoj trećini septuma u vidu solitarnog
izraštaja, crvene su boje, meke kontistencije, krvare spontano i na
dodir. Otuda imaju naziv krvaveći polipi. Lečenje se sastoji u hirurškom
odstranjenju uz obavezni histološki pregled jer u diferencijalnoj
dijagnozi može biti maligni tumor septuma.
Fibromi
(kao i benigni tumori iz nervnog tkiva – iz embrionih ostataka –
meningeomi) retki su benigni tumori, sa kliničkim tokom kao svi jasno
ograničeni tumori. Svi podležu hirurškom odstranjenju.