Hematurija predstavlja prisustvo krvi (eritrocita) u mokraći. U odnosu
na broj eritrocita u urinu postoje mikro i makroeritrociturija
(makroskopska hematurija).
Uzrok nastanka
Uzroci
hematurije su brojni. Može da se javi kod nebubrežnih oboljenja:
hematološka (hemofilija, trombocitopenija, srpasta anemija, talasemija);
kardiovaskularna (dekompenzacija srca, tromboembolijska bolest);
gastroenterološka (ciroza jetre, holestazna kolika, apendicitis,
peritonitis); toksoalergijske reakcije. Hematurije bubrežnog porekla su
uzrokovane: urođenim ili stečenim anomalijama bubrega, urođenim ili
stečenim oboljenjima krvnih sudova bubrega, kalkulozom bubrega i
mokraćnih puteva, primarnim glomerulonefritisom i sekundarnim
glomerulopatijama, zapaljenjem mokraćnih puteva, neoplazmama bubraga i
mokraćnih puteva.
Klinička slika
Hematurija
može biti makroskopska (vidljiva golim okom kao crveno prebojena
mokraća) ili mikroskopska (vidljiva mikroskopskim pregledom urina).
Makroskopska hematurija se karakteriše smeđkastim ili crvenim obojenjem
urina, koje ne mora uvek biti znak eritrocita u urinu (može se javiti
posle pojedine vrste hrane, npr. cvekla). Hematurija može biti
incidentna (posle traume, težak fizički rad), intermitentna (kod
kalkuloze, infekcije urinarnih puteva) ili stalna (kod parenhimskih
oboljenja bubrega).
Dijagnoza
Postavlja
se na osnovu anamneze, kliničke slike, laboratorijskih analiza,
objektivnog pregleda (palpacija bubrega, rektalni tuše kod muškaraca,
ginekološki pregled kod žena) intravenske urografije, cistoskopije,
retrogradne uretropijelografije, arteriografije i biopsije bubrega.
Lečenje
Hematurija
se leči kauzalno, tj. u odnosu na uzrok. Ukoliko to nije moguće
primenjuje se simptomatska terapija. Kod masivne hematurije izgubljena
krv se nadoknađuje transfuzijama.