Najčešće se javlja u starijem
uzrastu. U orofacijalnom području javlja se na koži, na sluzokoži usne
duplje, a vrlo retko i u viličnom kostima. Fibrom je najčešće
lokalizovan ispod epitela ili nešto dublje. Obično je okrugao ili ovalan
i jasno ograničen od okoline.
Veličina tumora može iznositi od nekoliko
milimetara pa do nekoliko centimetara u prečniku. Najčešće je uskom
peteljom (fibroma pendulum), a nekada i širokom bazom, vezan za podlogu.
U usnoj duplji je najčešće lokalizovan u obrazu, jeziku, usnama ili na
nepcu. Tumor je u ustima prekriven normalno sluzokožom, a na licu kožom.
Može biti tvrde (fibroma durum) ili mekane konzistencije (fibroma
molle).
Fibromi vilica su retki. U ovu grupu tumora spadaju:
periostalni fibrom, centralni vilični fibrom i osificirajući fibrom.
Njihova geneza nije u potpunosti razjašnjena. Smatra se da mogu poticati
od endosta, od vezivnog tkiva peridoncijuma ili od periosta.
Periostalni
fibrom je čvrsto spojen sa kosti, ali ne prodire u nju. Ako je
lokalizovan u predelu alveolarnog nastavka, on dovodi do dislokacije
susednih zuba kao i do uzure kosti zbog pritiska na nju.
Centralni
fibrom se javlja unutar kosti. Sporo raste i postepeno naduvava
zahvaćenu viličnu kost. Pri tome može dovesti do dislokacije susednih
zuba, a takođe i do resorpcije njihovih korenova. Zbog postepenog
naduvavanja i istanjivanja kosti, može se pogrešno dijagnostikovati kao
vilična cista.
Osificirajući fibrom ima osobinu da stvara
koštano tkivo. Ona može biti veoma izražena, tako da tumor podseća na
prave koštane tumore. Tumor se najčešće javlja u starijem dečijem
uzrastu, kada uglavnom ostaje nedijagnostikovan. Najčešće se sreće u
donjoj vilici. Zbog ekspanzivnog rasta tumor dovodi do klaćenja zuba, a u
gornjoj vilici može prodreti u maksilarni sinus i u orbitu. Ako
preovlađuje transformacija tumorskog tkiva u koštano tkivo, tada je u
pitanju osteofibrom. Ovaj tumor kod indolentnih pacijenata može dostići
ogromne razmere.
Histološki, fibrom je izgrađen od vretenastih
ćelija (zrelih fibrocita) i od kolagenih vlakana. Tvrdi fibromi su
bogatiji kolagenim vlaknima, a meki fibromi su bogatiji ćelijama.
Ponekad
fibrom sadrži krvne ili limfne sudove (fibroma teleangiectaticum) i
pokazuju sklonost ka krvavljenju ili ka sluznoj degeneraciji. Kolagena
supstanca ovih tumora često ima sklonost ka hijalinoj transformaciji,
ređe kalcifikaciji ili okoštavanju.
Fibromi sa jače izraženom vaskularnom komponentom se nazivaju angiofibromima.
Ako
je kod drugih tumora vezivnog tkiva (lipoma, osteoma ili mixoma)
izražena vezivno-tkivna komponenta, tada se govori o fibrolipomima,
osteofibromima ili o fibromiksomima.
Dijagnoza
Postavlja se na osnovu kliničke slike, objektivnog pregleda, rendgenografije, biopsije I patohistološkog nalaza.
Lečenje
Terapija
fibroma mekih tkiva je hirurška i podrazumeva eksciziju tumora. Pri
tome se kod većine slučajeva defekti sluzokože ili kože zatvaraju
direktnim ušivanjem. Terapija fibroma viličnih kostiju podrazumeva
resekciju zahvaćenog dela kosti. Pri planiranju obima hirurškog zahvata
mora se voditi računa o sklonosti fibroma viličnih kostiju ka lokalnim
recidivima i malignoj alteraciji (kada nastaju sarkomi).