Akutni encefalitisi i encefalomijelitisi su zapaljenska oboljenja
mozga i kičmene moždine, najčešće izazvana virusima direktno, ili
mehanizmima koji oni podstiču. Radi se o teškim oboljenjima
nepredvidivog nastanka, progresivne evolucije.
Uzrok nastanka
Zapaljenske
promene mozga i kičmene moždine mogu izazvati različiti izazivači. Kao
najčešći uzročnici encefalitisa navode se virusi (varicella-zoster
virus, herpes simplex 1 i 2, enterovirusi, rubella, Epstein-Barr,
adenovirusi, citomegalo, influenca i dr). Pored virusa kao uzrokovači se
mogu identifikovati hlamidije, rikecije, bakterije, protozoe, gljivice,
različiti toksini, alergeni, radioaktivni zraci.
Klinička slika
Bolest
se najčešće javlja iznenada, može da prati neku poznatu infekciju ili
joj prethodi, a ponekad nastaje i kao komplikacija vakcinacija. Često se
anamnezom dobiju podaci o prethodnoj infekciji gornjih respiratornih
puteva, enterokolitisu ili nekoj lokalizovanoj infekciji na sluznici,
koži ili limfnim žlezama. Neke generalizovane bolesti kao što su osipne
groznice mogu prethoditi ili pratiti encefalitis.
Nekada je
početak bolesti postepen, jer više časova ili dana pre pojave
manifestnih znakova bolesti, bolesnik se žali na psihički zamor,
smanjenu koncentraciju, poremećaj raspoloženja, preosetljivost,
poremećaj sna, uznemirenost, strah.
Nakon ovog prodromalnog
sindroma javlja se nagli skok temperature, glavobolja, povraćanje,
poremećaj govora i hoda, uznemirenost ili pospanost. Poremećaj svesti je
čest pratilac encefalitisa i kreće se od blage dezorjentisanosti, preko
somnolencije do duboke kome. Javljaju se fascikulacije (trzaji) mišića
ili generalizovani epi napadi. Takođe se kao znak oštećenja centralnog
nervnog sistema mogu javiti hemipareze, hemiplegije (oduzetost jedne
strane), pozitivan znak babinskog i skoro 100% odsustvo kožnih trbušnih
refleksa. Moguć je nalaz oštećenja kranijalnih nerava uz prisutne
bazilarne znake (ptoza-spušten kapak, strabizam-skretanje oka u jednu
stranu, anizokorija-nejednake zenice, diplopije-duplo viđenje, pareza
facijalisa).
Lečenje
Procenjuje se
efikasnost disanja i cirkulacije i po potrebi primenjuje
kardiopulmonalana reanimacija, zatim se bolesnik hitno transportuje u
bolnicu. Kod encefalitisa uzrokovanih poznatim bakterijskim uzročnicima
(lues, borelioza) treba primeniti specifičnu antibiotsku terapiju. Ne
postoji puna saglasnost o korisnosti kortikosteroida u lečenju
cerebralnog edema kod encefalitisa. U veoma teškim slučajevima sa
velikim edemom mozga, pored kortikosteroida treba primeniti i drugu
antedematoznu terapiju. Za tu svrhu koristan je manitol. Vertiginozne
smetnje se mogu kupirati ampulama klometola.
Primena
antivirusnih lekova opravdana je u slučajevima sa dokazanom virusnom
etiologijom. Aciklovir se smatra lekom izbora u lečenju Herpes simplex i
Varicela zoster virusne infekcije.
Kod bolesnika sa
konvulzijama treba primeniti fenobarbiton natrijum, diazepam ili
midazolam. Ekstrapiramidene hiperkinezije leče se haloperidolom ili
hlorpromazinom. U slučaju psihomotornog nemira treba primeniti ampule
haloperidola, klozapin ili hlorpromazin i druge neuroleptike.
Kod
većine bolesnika, naročito onih sa poremećajem svesti treba dati
antibiotike širokog spektra radi zaštite od sekundarnih infekcija.
Ukoliko bolesnk nije u stanju da uzima hranu i tečnost na usta, treba
davati infuzije fiziološkog rastvora, glukoze i natrijum hlorida u
dovoljnim količinama. Posle nekoliko dana mora se pribeći hranjenju
pomoću nosno-želudačne sonde. Nega bolesnika usmerena je na mere protiv
dekubitusa i sprečavanje respiratorne i urinarne infekcije. Motorne
slabosti se moraju što pre lečiti fizikalno, a govorni defekti
logopedski.